guy.almost 20.books.more books. poetry.fantasy.travel.wildlife.freedom.science.
Theme made by Max Davis.
skitnice i autostoperi koji pamte ovu parolu iz nekog
davnog ljeta - sumanutih drumova juga.
Razmišljala je, s rukama u džepovima od širokih
hlača, Zvjezdana Ovadija - naslonjena na dasku
prozora, iza koga je cvilio decembarski dan - oštrih
bijelih očnjaa.
Upravo se tog ”Svetog Roka” sa drumskih
transparenata najviše sjećala proteklih godina, otkako
kartu za povratak, tamo otkud je otišla više nije trebala.
A i zašto bi? Gdje, kome je više trebala - u tim kućama od
kamena? Valjda živeći tamo i duša postane od kamena i
smijeh, suze - sve to postane vrući kameni prah, tvrd sve
dok ga s vremenom ne omekšaju neka bolja sutra - ako
ona ikada tamo i dođu.
Kada je odlazila znala je zbog koga odlazi. Znala
je zašto je morala otići, ali kome i kuda da ode iz tog
podivljalog augusta nije znala. Već mjesecima u tom selu
od kamena bila je poput nekad posnulih kaluđerica,
koje su odlučile ostatak života provesti ubijajući
sopstveni libido - molitvom, jezikom izgriženim do bola,
do besvijesti cibajući dušu i um u znojnim posteljama
manastirskih soba.
Siniša Jokić
..praznik pjeva u Mostaru
Starom mostu pjesmu staru
zlatnog sunca, mladog vinda
toče Šantić i Emina
Praznik pjeva u Mostaru
kliče ezan u beharu
Starog mosta mi smo djeca
kliče ezan, zvono breca.
Siniša Jokić
